Zamisli
Zamisli samo nebo
Plavo, daleko,
Trčiš ka njemu, a ono ti beži i pretvara se u bezdan
Zamisli jesen
Lišće zlatno
Kako šušti pod tvojim nežnim nogama,
Čelične zvuke njihove lomnjave po tlu,
I nema straha u hodu tvom
Ni od aveti prošlosti, ni od beznađa budućnosti
Ti si ovde
Pored jedne male duše
Koja treperi, zapeva na sav glas
Najlepšu melodiju ljubavi, tvojim očima
Dubokim kao more
Strah me je
Zamreću
Kao talasi na obalama mora
Možda je to iskra koja život znači blagoslovom data da dušu nežnosću ispuni
Usne mi drhte dok te gledam,
Znam, još se bojim sebe.
Zamisli običan kišni dan
Misli ti lutaju beskrajem
I opet se vraćaš meni
Greh li je?
Ne,
To samo iskra ljubavi zatreperi u tebi
Čežnjom i nemirom
Samo mislima,
Dotakni dubinu tih očiju,
Videćeš u njima skrivenu tajnu
Samo tebi i njima znanu
Mislima lutam bespućem,
Neka ostanu samo misli
Reči bi sve pokvarile
Ali ipak
Lutalica te traži,
Tvoj osmeh
Iskren, smiren, spokojan
Poput seoskog potočića
Koji sledi svoj tok.
Život je učinio svoje
To je naš usud, naša sudbina
Naša patnja ili sreća,
Odgovor će biti dat
Daće ga opet sam život,